Maslenica

Operacija MASLENICA 22. - 27.01.1993.

BOJIŠTE

Srednjodalmatinsko bojište. Zadarska bojišnica obuhvaća prostor desno: s. Velim - Pirovac i lijevo: pl. Velebit. Crta bojišnice uoči operacije bila je uspostavljena na samom ulazu u grad Zadar (Dračevac - Križ, Sokin i Bili Brig).

CILJ OPERACIJE

Odbaciti srpske snage iz područja: Rovanjske, Novskog Ždrila, Maslenice i od magistrale Posedarje - Zadar. Presjeći osnovne putne pravce Gračac - Obrovac i Benkovac - Knin te osloboditi komunikaciju Zadar - Maslenica - Karlobag radi ponovnog povezivanja sjevera i juga Hrvatske. Zauzeti ključne objekte na Velebitu koji će služiti kao oslonac aktivnoj obrani i daljnjim napadnim djelovanjima.

OSLOBOĐENI TERITORIJ

Oslobođeno je 92 četvorna kilometara hrvatskoga državnog teritorija.

POSTROJBE

    Hrvatska strana

U operaciji Maslenica prvi put su angažirane sve grane Oružanih snaga RH, a sudjelovale su postrojbe tadašnjeg ZP-a Split

    (4. gardijska brigada, TG 112 sastavljene od pripadnika istoimene brigade ipripadnika db Obrovac, BG 113 s pripadnicima istoimene postrojbe i drugihpridodanih snaga, 126. brigada, 7. domobranska pukovnija, domobranskebojne Benkovac i Biograd, 40. inžinjerijska bojna, 307. LoB,72. bojna VP, 264 IDS, 254. s. veze, dijelovi topničkih i PZO postrojbi), zatim dijelovi 9., 3., 2.i 1. gardijske brigade, dijelovi postrojbi GSHV i Središnjica ED Split, zatimpomorske snage HRM-a (MOMP Ugljan, Odred kopneno-pomorskih diverzanata, 53. bMDP, brodovi) i eskadrila helikoptera HRZ-a, te postrojbepecijalne policije MUP-a.
    Agresor

Po zoni odgovornisti bio je zadužen 7. korpus VSK (zapovjednik-pukovnik Milan Đilas) koji je u svom sastavu imao :

    1. laku pješadijsku brigadu (zapovjednik-potpukovnik Božo Kostur), 2. pješadijsku brigadu (zapovjednik-major Milorad Radić), 4. laku pješadijsku brigadu (zapovjednik-major Jovan Dopuđ), 75. motoriziranu brigadu (zapovjednik-potpukovnik Dragan Harambašić), 92. motoriziranu brigadu (zapovjednik-potpukovnik Momčilo Bogunović), 7. laki artiljerijsko-raketni puk PZO (zapovjednik - potpukovnik Živko Šaponja), 7. mješoviti artiljerijski puk (zapovjednik-pukovnik Radoslav Bančević)GORE

GUBICI

    Hrvatska strana

Za vrijeme napadnih djelovanja tijekom operacije, od 22. do 25. siječnja, poginulo je 13 hrvatskih branitelja, slijedeća dva dana (26. i 27. siječnja) u obrani dostignutih crta poginulo je još 6 a 70 pripadnika HV-a je ranjeno. U snažnim topničko - raketnim i tenkovskim, a povremeno i pješačko - diverzantskim, napadima neprijateljima koji su uslijedili odmah nakon "Maslenice", do 31.03.1993. broj poginulih hrvatskih branitelja popeo se na 127.

    Agresor

Pobunjeni Srbi su imali više stotina mrtvih vojnika i civila (priznali su 490); u jednoj zasjedi na Velebitu poginuo je 21 srpski vojnik, a broj ranjenih bio je tri puta veći od broja poginulih. Zarobljena sredstva neprijatelja u operaciji Maslenica su: dva tenka T 55; dva OTM-a M 60; dvije H 105 mm; tri MB 120 mm; osam MB 82 mm; deset MB 60 mm; jedanaest NST 82 mm; POLO 9K11 sa šesnaest raketa; dvijestotinečetrdeset "Zolja" RBR 64 mm; PZS 12,7 mm "BROWING"; dva PZT 20/3 mm i 20/1 mm; kamion pun "Osa" i mina za MB 82 mm; kamion pun različitog streljiva; inžinjerijski pribor i alat; streljivo raznog kalibra oko 12000; dva terenska vozila i ostala razna vojna oprema.

TIJEK VOJNOREDARSTVENE OPERACIJE

Neprijatelj u svojim nakanama komadanja Hrvatske 1991. godine gotovo je i uspio i to upravo na području Novskoga ždrila, gdje je u početnim silovitim napadajima komunikacijski presjekao Hrvatsku na dva dijela ugrozivši čitavo Hrvatsko primorje. Time je zapriječio prometnu i gospodarsku povezanost između sjevera i juga Hrvatske a čitav se promet otežano odvijao preko otoka Paga gdje je uslijed nevremena često bio u prekidu trajektni promet. Hrvatski puk u Dalmaciji, ali i onaj u Herceg Bosni, kojem se u to vrijeme jedino tim putem mogla dostavljati pomoć, bio je doveden u gotovo nemoguću situaciju. U vremenu pred izvođenje te operacije Hrvatska je nastojala brojnim pregovorima, potpisanim sporazumima i primirjima s pobunjenim Srbima, potaknuti dogovorno rješavanje svih pitanja, međutim nije naišla na razumijevanje pobunjenih četnika koji su sve dogovoreno izigravali. Ne samo da nisu bili spremni za postizanje mirnog rješenja, već su upravo u to vrijeme nastavili sa ubojstvima, maltretiranjem i protjerivanjem preostalih Hrvata iz zadarskog zaleđa pljačkajući njihovu imovinu i paleći kuće. U tome ih nisu niti pokušavale međunarodne snage UNPROFOR-a, pristigle osam mjeseci ranije, koje su prema Vanceovom planu trebale pružiti sigurnost i zaštitu preostalim Hrvatima u UNPA zonama, osigurati prekid vatre, povratak prognanika i tzv. ružičastih zona pod hrvatsku vlast.

Neposredno prije početka same akcije neprijatelj se na svim položajima u Sjevernoj Dalmaciji ojačava, utvrđuje, dovozi streljivo pogonsko gorivo, te provodi djelomičnu mobilizaciju. Bitno pojačava ljudstvo na svim pravcima, te na taj način jasno daje do znanja da se ne odriče ideje o stvaranju Velike Srbije na liniji Virovitica - Karlovac - Karlobag. Dva mjeseca ranije hrvatski i bosanski Srbi u Prijedoru potpisuju Deklaraciju o suradnji koja teži ujedinjenju „svih srpskih zemalja”.
Uvidjevši da kršenju sporazuma nema kraja te da pobunjeni Srbi čine sve kako bi izigrali Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a i procjenjujući inertnost te neučinkovitost snaga UNPROFORA, hrvatsko državno vodstvo, predvođeno dr. Franjom Tuđmanom, početkom siječnja 1993. donosi odluku o provedbi antiterorističke akcije ograničenog dometa i cilja sa svrhom ponovnog cestovnog povezivanja sjeverne i južne Hrvatske, koja je u svakom pogledu trpila zbog prometne izoliranosti.

U odnosu na razdoblje do sarajevskog primirja, HV je u značajnoj mjeri demobilizirana; neke pričuvne brigade preformirane su u lake pješačke domobranske pukovnije (domobranstvo kao teritorijalna komponenta OS ustanovljuje se u prosincu 1991. godine), tako da se glavne manevarske snage sastoje od profesionalnih brigada koje su sve bolje opremljene težom tehnikom.

Zadaća oružanih snaga bila je osloboditi zadarsko zaleđe i grad Zadar od neporednog neprijateljskog djelovanja, odbaciti neprijatelja od hrvatske obale, presjeći osnovne putne pravce Gračac - Obrovac i Benkovac - Knin te osloboditi komunikaciju Zadar - Maslenica - Karlobag radi ponovnog povezivanja sjevera i juga Hrvatske, trebalo je osloboditi zračnu luku Zemunik, te zauzeti ključne objekte na Velebitu koji će služiti kao oslonac izvođenju aktivne obrane i daljnjim napadnim djelovanjima.GORE

Po dobivanju zadaće za pripremu i izvedbu operacije Maslenica, načelnik GS OSRH, general Bobetko osobno vrši obilazak dijela postrojbi i zapovjedništava HV-a izviđajući prostor na Velebitu na kojem su bile raspoređene specijalne postrojbe MUP-a RH. Izdaje zapovijedi za poduzimanje mjera popune postrojbi, izviđanje prostora pod nadzorom neprijatelja, pripremu te pregrupiranje i dovođenje dijela snaga s drugih bojišnica na zadarsko područje.
Hrvatska vojska s nestrpljenjem je dočekala taj trenutak. S iznimno visokom razinom odlučnosti i pripremljenosti, inicijativom pojedinaca i postrojbi krenula je u oslobađanje Domovine. Cijela operacija pripremljena je u potpunoj tajnosti, a u tu svrhu su neposredno prije napada iskopčani svi telefoni na zadarskom području. Stoga je napad vojno - redarstvenih snaga zatekao i potpuno iznenadio neprijatelja.

Napad je započeo snažnom artiljerijskom pripremom 22. siječnja 1993. u 7,05 sati i trajao je 10-tak minuta.
Napad su započele postrojbe raspoređene na težišnim smjerovima napada: 1. Podgradina - Paljuv - Pridraga - Bruška; 2. Rovanjska - Jasenice - Obrovac; 3. Libinje - Bukva - Tulove grede - Bobija (snage MUP-a); 4. Suhovare - Veljane .
Postrojbe u aktivnoj obrani prešle su u napad na taktičkim smjerovima: 1. Briševo - Murvica - Smoković; 2. Stara karaula - Musapstan - Crno; 3. Sv.Martin - Babin dub - aerobaza Zemunik; 4. Prkos - Škabrnje - Ražovljeva glava.
Postrojbe HV-a napale su istodobno u više smjerova potiskujući neprijateljske snage prema Zemuniku, prometnicom Zadar-Maslenica prema Benkovcu, uz obalu prema Rovanjskoj i dalje prema Obrovcu, ovladavajući dominantnim visovima na Velebitu. HV je zauzela jako neprijateljsko uporište Gradina odakle nastavlja s napredovanjem prema s. Paljuv i s. Buterini. Tijekom prvog dana neprijatelj nakratko konsolidira svoje snage i uspostavlja obranu u selu Podgradina pokušavajući izvršiti protuudar.
Prvoga dana (22.01.) oslobođeni su Rovanjska, Maslenica, Novsko ždrilo, Podgradina, Islam Latinski, Islam Grčki i Kašić, a sljedećih dana Babindub, zračna luka Zemunik, Crno, Murvica, Smoković, Paljuv, dijelovi Škabrnje i Podgradine, a strateški iznimno važno bilo je preuzimanje nadzora nad širim područjem Velike i Male Bobije, Tulovih greda i Malog Alana na Velebitu odakle su hrvatske snage mogle kontrolirati Obrovac i Gračac.

Pobunjeni Srbi pokušavali su spriječiti paniku u svojim redovima pa su putem kninskog radija emitirali smirujuće poruke praćenje borbenim pjesmama i ratnim pokličima. Već drugi dan operacije, 23. siječnja, kninska radio postaja više nije mogla prikriti poruke zapomaganja zbog pretrpljenih neuspjeha, a pokušavajući smanjiti paniku Milan Martić je izjavio:

  • „Apeliram na svijest i savjest srpskog naroda krajine da više ne podliježe ustaškoj propagandi, jer se ne smije ponoviti jučerašnja situacija kada nam je iz Krajine pobjeglo 10 000 ljudi.“

Tijekom slijedeća tri dana (23., 24., i 25. 1.) trajali su daljnji napadi u kojima je oslobođen Novigrad s. Kašić, s. Maslenica, s. Smoković i s. Reljići, a na Velebitu OS RH su izbile na crtu Sv. Rok - Mali Alan - Tulove grede - Bobija.
25.01. postrojbe HV-a u popodnevnim satima ovladavaju i selom Škabrnja i jakim neprijateljskim uporištem Ražavljeva glava, koje neprijatelj slijedeća dva dana intezivno napada jakom topničko-raketnom vatrom, pa su naše snage uz petrpljene gubitke bile primorane na uzmak organizirajući obranu na crti Ambar - dio Škabrnje - Ivkovići.

Glavni ciljevi operacije ostvareni napadima postignuti su već nakon 72 sata, ali zbog pritiska međunarodne zajednice i prijetnji sankcijama 25. siječnja je zaustavljeno napredovanje OS RH nadomak Obrovca i Benkovca. To su srpske snage iskoristile da se priberu, dovuku pojačanja i izvrše protunapad, koji je odbijen uvođenjem svježih snaga od kojih je jedan dio helikopterskim desantom prebačen iz Slavonije i uveden izravno u borbu. Snažnije borbe za dostignute cte i stabilizaciju bojišnice potrajale još 2-3 dana.
Hrvatske snage uspjele su u teškim borbama zauzeti predviđene objekte. Srpske snage odbačene su i iz zadarskog zaleđa i iz Rovanjske, zauzet je Zemunik, otvorena je prometnica Zadar - Maslenica, a na Velebitu hrvatske su snage osvajanjem Tulovih Greda izbile iznad Obrovca s južne i Gračaca sa sjeverne strane.
Zapovjednik operacije general Janko Bobetko o tome kaže:

  • „Operaciju smo izveli u dvije etape, dok treća etapa nije realizirana zbog intervencije iz svijeta, pa čak i ozbiljnih prijetnji.... Početni odnos snaga, s kojim smo krenuli u prvu etapu, bio je otprilike po tri i pol tisuće ljudi na objema stranama. U drugoj etapi operacije neprijateljske snage narasle su na gotovo osam tisuća ljudi... Naše su snage na širokoj fronti u tom trenutku bile neukopane i neorganizirane za obranu. To je bio najopasniji trenutak operacije. Po odnosu snaga mogli su nas razbiti, ući u Zadar i pretvoriti operaciju Maslenica od velike hrvatske pobjede u veliki hrvatski poraz“

Naime, srpskim snagama došla je pomoć iz Srbije i BiH (snage "kapetana Dragana", "Arkanovci" i drugi dobrovoljci, jurišna brigada "Vojvoda Vuk" te dijelovi vojnih postrojbi iz BiH kojima je zapovijedao general Ratko Mladić.

Dostignuta je crta bojišnice nakon izvedbe operacije Maslenica: - Sv.Rok - Šilovići - Vučja draga - M.Bobija tt 520 - Pariževačka glava - Kanjonom Zrmanje - Narandžići - Baturi - Sv. Martin - Barabe - Buterini - Mađorija - Pozderi - Kašić - tt 145 - Drage - Vlaka tt 95 - Brdine - Gradina - D.Zemunik - Jabuka tt 90 - Ražovljeva glava tt 165 - Mastelje - M.Blato.

Potpuno neplanirano, odmah iza operacije Maslenica na sinjskoj bojišnici provedena je oslobodilačka akcija HV-a na brani Peruča čime je konačno otklonjena prijetnja srpske vojske koja je rušenjem brane na Peručkom jezeru planirala izazvati katastrofu nesagledivih razmjera.GORE

Nakon provedbe operacije "Maslenica" postrojbe HV-a imale su vrlo zahtjevnu zadaću nadziranja i obrane dostignute crte dodira koja je svakodnevno izložena snažnim neprijateljskim oružanim provokacijama i protunapadima kojima su pokušavali povratiti izgubljena područja. Poduzete su mjere uređenja otpornih točaka i ojačanja protuoklopnim sredstvima, zapriječavanja mješovitim minskim poljima i drugim zaprekama, izradi novih paljbenih položaja topništva, uspostavljanju promatračnica i njihovom uvezivanju u sustav zapovijedanja i izvješćivanja.

Glavne aktivnosti neprijatelju bile su konsolidiranje vlastitih snaga i sprječavanje mogućeg daljnjeg djelovanja hrvatskih snaga. Neprijatelj je reorganizirao svoje snage, a nakon izvlačenja oklopnih i topničkih sredstava iz skladišta pod nadzorom snaga UNPROFORA planirao je prijeći u protunapad. S manjim izvidničko diverzantskim skupinama te iznenadnim topničkim djelovanjima neprijatelj pokušava destabilizirati hrvatske snage u obrani nastojeći onemogućiti grupiranja i moguća napadna djelovanja. U znak odmazde zbog pretrpljenih poraza neprijateljske snage početkom veljače 1993. vrše silovite topničke napade po postrojbama HV-a i naseljima u zadarskom zaleđu.
Bezuspješno pokušavajući izvršiti protunapad 2. veljače prema Zadru su uputili željeznički vagon pun eksploziva u nakani razaranja grada koji je srećom eksplodirao pred tunelom u mjestu Debeljak. Sredinom veljače tzv. SVK postigla je najveći broj vojnih obveznika ikad dostignut, ukupno 71409 pripadnika, dok je brojno stanje Dalmatinskog korpusa iznosilo gotovo 28000 pripadnika. Snažni protunapadi neprijatelja bili su učestali sve do svibnja 1993. Težište neprijateljskog djelovanja bilo je upravo na području Novskog ždrila s ciljem onemogućavanja izgradnje, a kasnije i prometovanja pontonskim mostom koji je do kraja godine pogađan izravnim pogotcima 36 puta.
Pored dinamičnih aktivnosti na crti bojišnice Hrvatska vojska u tom razdoblju provodi ustrojavanje i preustrojavanje postrojbi, izobrazbu pripadnika, te poseban značaj daje organiziranju samostalnih topničkih i protuoklopnih postrojbi veličine bojne/divizijuna. U svrhu organiziranja što jednostavnijeg sustava vođenja i zapovijedanja postrojbama HV-a ustrojavaju se Operativne grupe.
U svega nekoliko dana Hrvatska vojska je u cijelosti uspješno izvršila planiranu zadaću razbivši dotad samouvjerene neprijateljske snage. Operacijom Maslenica potvrdila se i dokazala Hrvatska spremnost, odlučnost i potrebit stupanj organiziranosti oružanih snaga za oslobođenje privremeno okupiranih područja vojničkim putem.
Kroz slijedećih nekoliko mjeseci izgrađen je pontonski most na Novskom ždrilu koji je koncem srpnja 1993. pušten u promet, čime je ponovno kopneno povezana Sjeverna i Južna Hrvatska, a kojim se prometovalo do izgradnje novog Masleničkog mosta koji je završen 1997. godine.
Operacija Maslenica je pobjedničkoj HV donijela niz iskustava koja su joj uvelike pripomogli u daljnjem jačanju, organizaciji, razvoju i uporabi postrojbi, što se očitovalo u kasnijim bitkama u kojima su oslobođena sva hrvatska područja.
Dio podataka ustupio: Petar Škorić GORE

Opće stanje i djelovanje jedinica VSK u zoni odgovornosti

Zbog unutarnje - političkih previranja u RSK, izrazitog nepovjerenja prema kadru iz JNA, lošeg materijalno - financijskog stanja, jedinice u zoni odgovornosti, na području koje je obuhvaćala operacija " Maslenica ", imale su ozbiljan problem s borbenom gotovošću i voljom svojih vojnika. Kako je VSK organizirana na načelima bivše TO, tako su jedinice sačinjavali vojnici koji su prebivali na području na kojem je određena jedinica i djelovala. Načelno, iz tih razloga, nije bilo dovoljno volje da se, primjerice jedinica s područja Korduna aktivira na bojištu u Dalmaciji, a ako bi i došlo do takvog prebacivanja, vrlo brzo bi dolazilo i do rasipanja jedinica. Iako, prema Sekuliću, VSK neposredno nakon napadajnih bojevih akcija HV-a u području Maslenice, dostiže svoju maksimalnu popunjenost, ipak ne uspjevaju povratiti položaje koje su zauzeli pripadnici OSRH nakon izvođenja operacije, ponajviše zbog toga što se vojnici VSK teško ili nikako ne odlučuju na napadajne akcije, nego se drže položaja i posao napada prepuštaju artiljeriji, u najvećem broju slučajeva.

Prema planu obrane od 04.12.1992. 7. korpus je trebao izvršiti mobilizaciju i razmještaj na obrambene položaje u svojoj zoni odgovornosti.
Po završenoj mobilizaciji trebao je glavne snage grupirati na smjeru: Split (Šibenik)-Knin,a pomoćne snage na smjerovima:Zadar-Benkovac;Maslenica-Obrovac;Skradin-Đevrske-Kistanje s ciljem sprječavanja proboja hrvatskih snaga i ovladavanja crtom bojišnice.

GŠ SVK naređuje formiranje OG-1 29.01.1993. Grupa je formirana od dijelova 7. K i jedinica dovedenih iz drugih korpusa. Zapovjedanje OG-1 daje se Draganu Tanjgi ( načelnik štaba 7.K ). Tanjga, formira TG-2 od dijelova 15.K, milicije i jednog voda Arkanovih dobrovoljaca, za djelovanje na smjeru prema Obrovcu.
Protunapad započinju 01.02., snažnom artiljerijskom pripremom. S dva bataljuna izvode pješački napad na selo Kašić, uspjevaju prodrijeti do crkve, a potom i staviti s. Kašić pod svoju kontrolu.
U idućih nekoliko dana stalnim napadima ostvaruju blage pomake crte bojišnice.
08. i 09.02. nastavljaju s napadima i dodatno potiskuju snage OSRH, da bi od 11.02. prešli u izvođenje obrane dostignutih crta od napada OSRH, gdje dolazi do daljnjeg mijenjanja dostignutim crta bojišnice u korist OSRH

U izvođenju protunapada VSK ima problema u odbijanju borbene zapovjedi za napad u nekoliko slučajeva jedinica koje su dovedene iz drugih krajeva RSK, a koje iako izvedene na položaje za napad u napadu ne sudjeluju, te dolazi do svojevoljnog napuštanja položaja, a u konačnici, da bi sprječili daljnje negativne utjecaje na borbenu gotovost i moral svojih jedinica, vojni vrh VSK odlučuje pojedine jedinice vratiti u svoje matične korpuse.

ZAKLJUČAK

Operacija Maslenica ostat će trajno zabilježena u hrvatskoj povjesnici po jasno upućenoj poruci neprijatelju kakav ga završetak očekuje na tada okupiranim područjima RH. U svega nekoliko dana Hrvatska vojska je u cijelosti uspješno izvršila planiranu zadaću razbivši dotad samouvjerene neprijateljske snage. Značenje ove operacije očitovalo se i prema međunarodnoj zajednici, koja je dotad izražavala duboku sumnju i nevjericu u osposobljenost i snagu hrvatskih oružanih snaga.
Operacija Maslenica je pobjedničkoj HV donijela niz iskustava koja su joj uvelike pripomogli u daljnjem jačanju, organizaciji, razvoju i uporabi postrojbi, što se očitovalo u kasnijim bitkama u kojima su oslobođena sva hrvatska područja.

S druge strane, iako je agresor pokušao " papirnato " osigurati pokrivanje terena i jaku obranu, ona je izostala, barem prema planovima, iako je omjer snaga podjednak. Bio je to jasan pokazatelj stvarne snage SVK u srazu sa hrvatskim snagama.

    Politički utjecaj međunarodne zajednice

Četiri dana nakon početka napadaja Vijeće sigurnosti UN donosi rezoluciju 802 kojom traži da Hrvatska vojska i policija prekinu borbena djelovanja i napuste oslobođeni teritorij. Uslijedila je zapovijed za prekid akcije i uspostavljanje aktivne obrane na dostignutoj crti, no ne i povlačenje s oslobođenog područja jer je cilj akcije bio povezati sjever i jug Hrvatske i maknuti neprijatelja iz neposredne blizine Zadra. Tijekom trajanja borbi dio tzv. međunarodne zajednice poduzeo je diplomatsku ofenzivu protiv Hrvatske. Pokrovitelji velikosrpskoga projekta u Londonu i Parizu dosta su nediplomatski javno pokazali pristranost i frustriranost zbog uspjeha Hrvatske vojske, te su poslali nosač zrakoplova u Jadransko more i otvoreno zaprijetili vojnom intervencijom. Sve to je doprinjelo prekidu akcije i neostvarivanju zadanih ciljeva same operacije, a možda i najbitniji je nedostatno odbacivanje neprijatelja tako da je mogao i dalje nesmetano izvršavati artiljerijske napade pop civilnim ciljevima u gradu Zadru i okolici.GORE


Preuzeto sa portala domovinskirat-xtreemhost, a sadržaj na ovu temu će se nadopunjavati od strane autora ovih stranica.

Pretraga stranice

Croatian English French German Hungarian Italian Russian Spanish Turkish

Osnovni podaciUdruga veterana SJP Alfa Zagreb
Remetinečka cesta 77
10020 Zagreb

info@uvsjp-alfa.hr

PREDSJEDNIŠTVO UDRUGE:
Željko Mihaljević
Željko Šarić
Damir Herceg

Uredovno vrijeme:

PREMA NOVOM REŽIMU RADA UDRUGE

Žiro račun: ZAGREBAČKA BANKA: HR592360000-1101782247
MBS: 1836072
OIB: 39923915314

Foto domovinski rat

Pristupnica

Trenutno aktivnih Gostiju: 9