Ocjena: / 13
LošeOdlično 

Ima tome točno šest mjeseci otkako su se generali vratili iz Haaga, otkako pripadnici Specijalne policije svoje mimoho­de, obljetnice i komemoracije više ne moraju pohoditi noseći uokvirenu fotografiju svog ratnog zapovjednika Mladena Markača. Kao slobodan čovjek, sada pred svoje suborce može stati osobno, što posljednjih mjeseci neumorno i čini, stoga proteklih dana nije propustio doći u Bjelovar na proslavu 22. godišnjice osnutka Specijalne jedinice policije Omega. Emo­cije se nitko nije ni trudio skriti: bio je to susret sa zapovjednikom na kojeg su neki čekali i 15 godina.

Nisu specijalci išli u rat da bi dobili činove. Kada je počela agresija na Hrvatsku, svi smo bili prijatelji policajci. Ova specijalna jedinica bila je prva postrojba koja je okusila rat s oružjem. Policija je bila prvi oslonac i prva oružana sila na koju se hrvatska država mogla osloniti. I danas nakon haaške presude, koja kaže: Vi Hrvati branili ste svoju domovinu časno i pošteno, oslobodili ste svoju domovinu i mi vas časno primamo u svoje društvo. I zato je na ponos biti Hrvat, pa i u za­tvoru - kazao je general, praćen gromoglasnim pljeskom svojih Omega.

Potom je Zoran Maras, pred­sjednik Udruge SJP Omega, podsjetio na ratni put ove postrojbe, čiji je ustroj otpočeo 23. veljače 1991. odlukom ratnog ministra unutarnjih poslova Ivana Vekića. Sastavljena je od psihofizički najsposobnijih policajaca iz postaja Bjelovara, Križevaca, Koprivnice, Đurđev­ca, Virovitice, Čazme, Daruva­ra, Grubišnog Polja i Pakraca, koji su odmah počeli inten­zivnu obuku. Zbog specifične situacije u Bjelovaru, gdje su smještene četiri neprijateljske vojarne, Jedinica je dislocirana na područje Male Pisanice u nastavni centar "Kukavica", potom i u planinarskom domu "Kamenitovac". Prvi teren kojem će se na svojem ratnom putu neprekidno vraćati bit će Pakrac već u ožujku 1991. godine.

Osvajanje vojarne

Slijedila je Glina, Sirač, Kusonje, Doljani i Kukuljevac, a u rujnu Jedinica je imala ključnu ulogu u osvajanju vojarne u Bjelovaru.

Tog je dana u jutarnjim sati­ma iz vojarne započeo topnički napad na grad tenkovskim i minobacačkim projektilima. Rušene su obiteljske kuće i stambene zgrade, a tenkovi i oklopna vozila izišla su u grad. Jedan vod Jedinice ušao je sa sjeverne strane vojarne, od Borika, dok su ostali djelatnici raspoređeni duž Ulice Matije Gupca. Nakon cjelodnevne borbe uništen je znatan broj oklopnih vozila, a u večernjim satima neprijatelja smo prisilili na predaju - priča Zoran Maras, dodajući da je tom prilikom zarobljeno oko 400 jugovojnika i velik broj domaćih pomagača. Tom pobjedom policija i vojska Republike Hrvatske došla je u posjed velikog broja teškog naoružanja, gotovo stotinu tenkova, transportera, topova, minobacača, golemih zaliha pješačkog naoružanja i opreme, koja je upućena jedinicama na prvoj crti bojišta. Bjelovarske Omege nastavile su svoj ratni put na liniji Pakrac - Lipik, slijedila je akcija Otkos 10, potom i operacije Maslenica, Medački džep, Bljesak i, napo­sljetku Oluja.

Tri godine Pakraca

Svaka je od tih akcija za nas značajna, ali osim naše svete planine Velebit, na kojoj je svat­ko od specijalaca proveo barem godinu i pol dana, izdvojio bih i Pakrac, koji je zapravo bio naša baza u kojem smo držali položaj tri godine sve do akcije Bljesak. Ponosni smo što Pakrac, prem­da je dio grada do kraja rata bio u našim, a dio u neprijateljskim rukama, nikada nije pao - kaže Zoran Maras, naglašavajući da je Pakrac, nakon Vukovara, bio najrazoreniji hrvatski grad s najviše žrtava, također nakon grada heroja.

I Omege su toj crnoj statistici dali svoj obol: svoje živote na oltar domovine položili su Željko Cindrić, Ivi­ca Filković, Dražen Baniček, Dubravko Lukačević, Davor Hegedić i Saša Rakijaš, dok je ranjeno 50 djelatnika aktivnog i pričuvnog sastava. Upravo ova imena za njih su motivacija da se i dva desetljeća nakon dana ponosa i slave redovito okuplja­ju i čuvaju uspomenu na svoje poginule suborce i skrbe za članove njihovih obitelji. Inače, odoru Omega ponijela su 302 specijalca iz djelatnog sastava i 418 pričuvnih djelatnika.

Zapovjednik čista obraza

Osobito nam je drago da mo­žemo disati punim plućima, di­čiti se našim ratnim putem koji je čist i dostojanstven tijekom cijelog obrambenog, Domo­vinskog rata. Dok su nas neki nazivali dijelom zločinačkog pothvata, mi smo i tada, kao i danas, znali istinu, a sada je zna i cijeli svijet - govori Zoran Maras, ne skrivajući ushićenost zbog susreta s Mladenom Markačem.

Naš ratni zapovjednik uvijek može doći među svoje su­borce, a takvi, čista obraza, nisu baš svi. Ima i onih koji nemaju koga "postrojiti", koji se nemaju kome obratiti, a naš zapovjed­nik je general koji ima vojsku, kako 1991. godine, tako i danas. S njegovim povratkom kući i za nas Omege rat je konačno zavr­šio - kazao je Zoran Maras.

TEKST: Oluja, magazin hrvatskih branitelja
SLIKE: Članovi Udruge VSJP Omega i 7. gardijske brigade