Ocjena: / 4
LošeOdlično 

Operacija “Maslenica” (“Gusar”), osim vojnog, imala je i veliko političko i gospodarsko značenje. Zauzimanjem sjeverne strane mosta i obale, neprijateljske srpske snage prekinule su komunikaciju između sjeverne i južne Hrvatske, tako da je cestovni promet bio nužno preusmjeren preko otoka Paga, gdje je ovisio o vremenskim prilikama te prohodnosti bitno opterećenog i u napadima zrakoplova JNA oštećenog Paškog mosta. Srušeni most trebalo je hitno obnoviti, no prije toga trebalo je osigurati i drugu stranu koju su uporno držale četničke snage, te su tu poziciju koristile za napade na Zadar i okolicu.
Zadatak je bio da se s toga prostora prema Benkovcu i Obrovcu neprijatelj odbaci s komunikacija, da se osigura dostignuta linija i otvori Masleničko ždrilo, odnosno da se prometnicom preko ždrila, na mjestu srušenoga Masleničkog mosta poveže sjeverni i južni Jadran. Operaciju je trebalo izvršiti brzo i iznenadno jer je postojala mogućnost brze konsolidacije neprijatelja na cijelom području zbog komunikacija koje su uporno držali. No obilaskom terena, generali Janko Bobetko i Mladen Markač zaključili su da bi Velebit mogao biti značajna osnovica s koje će Specijalna policija MUP-a RH ući u dubinu. U kratkom vremenu pristupilo se osnaživanju snaga specijalne policije oružjem i opremom, a na cijelom dijelu Velebita izvršila se nadopuna snaga u ljudstvu kako bi se osigurala sigurna osnovica za narednu operaciju.

Prvi put od početka Domovinskog rata, na jednom mjestu su se našle gotovo sve specijalne jedinice policije MUP-a RH, koje su do tada djelovale uglavnom na svojim područjima djelovanja. Uključivanje “Alfi” u zadaću započelo je 18. siječnja 1993. godine borbenom uzbunom tri voda Jedinice – 2., 5. i 6., koji su istog dana u ranim jutarnjim satima krenuli u smjeru baze u Lukovom Šugarju. Već dolaskom u bazu dio Jedinice je imao zadaću da istovari naoružanje i opremu s desetak šlepera, budući da je baza Lukovo Šugarje postala središnje skladište logistike specijalne policije MUP-a RH.

Već u ranim jutarnjim satima 20. siječnja 1993. godine, dva voda Jedinice – 2. i 5., zajedno s pripadnicima specijalne policije iz Varaždina i Zaboka, natovareni opremom i oružjem krenuli su uz kanjon Velike Paklenice od sela Marasovići. Iscrpljujuće penjanje trajalo je cijeli dan, pa se moralo prenoćiti u selu Jurline. U ranim jutarnjim satima, oko 4,00 sata sljedećega dana, 21. siječnja 1993. godine, nastavilo se s hodnjom u smjeru Kneževića. Zbog zahtjevnosti terena i težine opreme dio snaga je zaostao, pa su se pojedini djelatnici morali vraćati i po nekoliko puta kako bi pomogli zaostalima.

U poslijepodnevnim satima djelatnici su izgubljenu energiju i nedostatak sna nadoknađivali kratkim odmorom između Malog Libinja i Ličkog dolca. Odmor se odvijao po pravilu, prvo prilagodi svu opremu i očisti vlastito naoružanje, nadoknadi izgubljenu energiju i tekućinu, a što ti ostane iskoristi za kratak san. Većina djelatnika nije uspjela uloviti ni prvi san, a već je dana zapovijed za pokret.

Krenulo se s penjanjem u ranim jutarnjim satima oko 1,00 sat sa 21./ 22. siječnja 1993. godine, preko Debelog brda u smjeru Bakovca i Dušica. Tek u pravcu Lišćani bunari nakon višesatnog iscrpljujućeg penjanja, “Alfe” su nastavile kretanje spuštanjem kroz teški šumski put. Spuštalo se do ceste koja je vodila od Svetog Roka do prijevoja Mali Alan (kota 614 na dijelu koji se zove Krč 8). Dio “Alfi” ostao je kod šumske kuće u Lišćanoj dragi dok su se pripadnici specijalne policije iz Varaždina odvojili i otišli desno prema selu Račić. Na cestu koja spaja šumski put s cestom Sveti Rok – Mali Alan (kota 614) spustila se prvo protuoklopna grupa – pet pripadnika SJP “Alfa” sa zadatkom blokade i prekida svake veze i pomoći neprijateljskim snagama kod Malog Alana, koje su bile na udaru ATJ Lučko.

Pripadnici SJP “Barun” iz Zaboka rasporedili se po okolnom brežuljku zajedno s ostalim dijelom grupe SJP “Alfa”. Već oko 10,15 sati, primijećen je konvoj od tri neprijateljska kamiona, koji su se kretali u smjeru naših snaga iz pravca Šulentića. Zasjeda je brzo organizirana i postavljena, a kamioni su se s nestrpljenjem iščekivali. Dolaskom kamiona na zavoj, otvorena je snažna vatra po neprijateljskoj koloni. Koliko je bila snažna i efikasna, govori nam činjenica, da je samo nekolicina neprijatelja uspjela uzvratiti. U samo nekoliko minuta iz stroja su zauvijek izbačena dvadeset četiri pripadnika tzv. Martićeve milicije, uništena su 3 kamiona te zarobljena znatna količina vojne opreme.
U toj kratkoj izmjeni vatre nažalost smrtno je stradao Ivica Drmić. Dočekujući neprijateljsko vozilo s ručnim bacačem raketa “OSA” u ruci, pokosio ga je neprijateljski rafal. Ohrabreni brzom pobjedom, ali i s velikom dozom opreza, snage specijalne policije nastavile su s daljnjim utvrđivanjem položaja i boljim pregrupiranjem jer je već oko 15,00 sati uočena kolona neprijateljskih vojnika koja se kretala iz pravca Šulentića prema mjestu gdje je postavljena zasjeda, potpomognuta s tri oklopna vozila (tenkovi i BOV). Tenkovi su se zaustavili neposredno kod sela Egejac te započeli napad snažnim granatiranjem cijelog brda na kojem su se nalazili položaji naših snaga. Neprijatelj je potpomognut pješaštvom i minobacačima, neprekidno granatirao poziciju snaga oko 3-4 sata. Zbog jačine vatre snage specijalne policije su se taktički povukle stotinjak metara uz cestu prema Velebitu, te izvršile pripremu za možebitni daljnji napad. Oko 18,00 sati, nakon što je pao mrak, a i zbog nemogućnosti održavanja položaja, pod jakom artiljerijskom vatrom izvršilo se izvlačenje prema poziciji Dušice. Kako je neprijatelj nastavio i dalje granatirati kolonu pripadnika specijalne policije, u kasnim večernjim satima uspostavljena je nova linija obrane kod ovčarskih staja na Dušicama, gdje se i prenoćilo. Neprijateljske snage zaustavile su se kod Lišćanih bunara te uspostavile novu liniju obrane koja je Operacijom “Oluja” ponovo razbijena.

Noću, 22./23. siječnja 1993. godine izdana je zapovijed za daljnje izvlačenje snaga u pravcu Kneževića, no zbog guste magle i ledene kiše na obroncima Debelog brda, te snijega, a kasnije bure i snijega, “Alfe” su bile prisiljene prenoćiti na padini. Tek oko 5,00 sati, nakon što je oluja stala, “Alfe” su nastavile kretanje u pravcu Kneževića te dalje sve do Solina, mjesta uz Jadransku obalu gdje su se nakon pet iscrpljujućih i neispavanih dana, napokon ukrcali u vlastita vozila i uputili u smjeru Zagreba, kako bi mogli svečano ispratiti na mirni spokoj Ivicu Drmića, upravo onako kako i priliči hrvatskom vitezu koji je nesebično dao svoj život za slobodu i suverenost hrvatskog naroda.

Operacija “Maslenica”, ne samo za pripadnike “Alfi”, nego i za sve ostale jedinice specijalne policije, bila je veliki izazov, a ujedno i odgovor, koliko su zapravo snage Specijalne jedinice policije MUP-a RH bile spremne i sposobne za izvršenje najkompleksnijih borbenih zadaća na najnepristupačnijim terenima. Zasjeda koju su izvele “Alfe” i pripadnici SJP “Barun” iz Zaboka zasigurno je s obzirom na meteo i zemljišne uvjete, bila najteže izvediva zasjedna akcija u Domovinskom ratu, a po nanesenim gubicima neprijatelju, jedna od najuspješnijih u Domovinskom ratu.

Upravo je Operacija “Maslenica” dokazala da su specijalne snage spremne izvršiti najsloženije borbene zadaće i opravdale sva unaprijed zadana očekivanja prilikom planiranja akcije te jedine kao namjenske jedinice bile spremne i izvršiti takvu zadaću. Ni dugi iscrpljujući i teški put, ni teška oprema, ni loše vrijeme, te jake i brojčano veće neprijateljske snage i artiljerijska vatra nisu mogle demoralizirati, a kamoli zaustaviti hrvatskog specijalca u izvršenju postavljenih ciljeva. Iako su snage specijalne policije MUP-a RH, u odnosu na glavninu Operacije “Maslenica” imale sporednu ulogu, uspješno su s minimalnim žrtvama uspjele zaustaviti i onemogućiti brz prodor neprijateljskih srpskih snaga, osigurati izolaciju Masleničkog ždrila te pridonijeti velikoj i povijesnoj pobjedi Hrvatske vojske i policije.

Kota 614 je mali brežuljak uz cestu te spaja šumski put s cestom Sveti Rok – Mali Alan, a upravo na tom mjestu su se “Alfe” spustile. Osnovni cilj upućivanja “Alfi” i ostalih snaga Specijalne policije MUP-a RH na to područje bio je planirana zasjeda. Očekivalo se da će nakon napadnih djelovanja HV-a u široj zoni Maslenice, neprijatelj poslati pomoć iz unutrašnjosti cestom Sveti Rok – Mali Alan – Obrovac. Upravo zato su noć ranije poslane odabrane snage Specijalne policije MUP-a RH preko Velebita kako bi pravovremeno zaposjele položaje. LINK NA ANALIZU VRO MASLENICA - KARTA

IZVOR: monografija SJP ALFA - mr.sig. Stjepan Milković: Alfe žive vječno!