(19.I.) Delegacije Republike Hrvatske i SRJ potpisale su u Genevi Deklaraciju o normalizaciji odnosa; predviđeno je otvaranje ureda u Beogradu i Zagrebu.

(24.I.) U proteklih godinu dana (od 24.I. 1993.) SR Jugoslavija imala je stopu inflacije od oko 62 % dnevno.

(31.I.) VS UN-a zatražilo je povlačenje HV-a iz BiH.

(6.II.) U Sarajevu je održan "Sabor Hrvata BiH".
Nazočno je bilo više od 400 osoba, uglavnom onih koji su bili protiv politike HDZ-a u Bosni; u donesenoj Deklaraciji naglašeno je da je BiH domovina Hrvata, koji žele sudjelovati u organima vlasti i decentralizaciji države.

(9.II.) U Sarajevu je potpisan sporazum između Srba i Bošnjaka-muslimana o prekidu bojnih djelovanja i povlačenju srpskoga topništva 20 km od grada (stavljanje pod nadzor UN-a).

(17.II.) Na Velebitu (kod Tulovih greda) poginuo je Damir Tomljanović Gavran, legendarni zapovjednik 2. pješačke bojne 1. gbr. (popularnih Tigrova).
Njegovim imenom nazvano je Središte za obuku gardijskog desantnog pješaštva, otvoreno (26.VII. 1994.) u Šepurinama kod Zadra.

(23.II.) Generali Ante Roso (HVO) i Rasim Delić (Armija BiH) potpisali su u Sarajevu dogovor o prekidu međusobnih sukoba.

(18.III.) U Washingtonu, u nazočnosti američkog predsjednika Billa Clintona, predstavnici hrvatskoga i muslimanskoga naroda u BiH, Krešimir Zubak i Haris Silajdžić, potpisali su sporazum o uspostavi hrvatsko-bošnjačke federacije (Federacija BiH), a predsjednici Tuđman i Izetbegović o uspostavi konfederacije između Federacije BiH i Republike Hrvatske, čime su stvoreni uvjeti za prekid tragičnog sukoba između HVO-a i Armije BiH.
Među najžešćim i najkrvavijim bili su hrvatsko-muslimanski sukobi u središnjoj Bosni (Žepče, Busovača, Vitez, Travnik), iz koje su nadmoćnije snage Armije BiH pokušale protjerati Hrvate, te sukobi u Mostaru, u kojima su pripadnici HVO-a žestoko granatirali istočni dio Mostara, pri čemu je srušen (9.XI. 1993.) simbol grada - Stari most na rijeci Neretvi (rezultati znanstvene ekspertize prezentirane u veljači 2006. pokazuju da je most srušen eksplozivom postavljenim u istočne temelje mosta, na lijevoj obali Neretve, koja je bila pod kontrolom Armije BiH). Za napade je VS UN-a uglavnom optuživalo hrvatsku stranu (primjerice 10.V. i 19.VII. 1993.), zbog čega je razmatrano i uvođenje sankcija protiv Hrvatske (13.VII. 1993.).
Tijekom hrvatsko-muslimanskoga sukoba Hrvati su uglavnom protjerani s područja pod nadzorom Armije BiH (iz Konjica, Jablanice, Travnika, Kaknja, Fojnice, Bugojna, Vareša te brojnih sela u općinama Zenica, Kakanj, Travnik, Novi Travnik, Visoko, Busovača, Konjic, Kiseljak, Kreševo i Fojnica), a Muslimani su uglavnom protjerani s područja pod nadzorom HVO-a (Stolac, Prozor, Kiseljak, zapadni Mostar). Na obje zaraćene strane postojali su sabirni logori, u kojima su zatvarani i civili; primjerice, za Muslimane logori Helidrom u Mostaru, Dretelj kod Čapljine, Gabela, Ljubuški, a za Hrvate logori na stadionu NK Iskre u Bugojnu, u muzeju u Jablanici, glazbenoj školi u Zenici.
Počinjeni su i ratni zločini: pripadnici Armije BiH nad Hrvatima u selima Gusti Grab i okolici Zenice (potkraj siječnja 1993.), Orlište (23.III.), Bušćak (14.IV.) i Trusina kod Konjica (16.IV.), Šušanj kod Zenice (5.VI.), Maljine kod Travnika (8.VI.), Drenovnik kod Kaknja (13.VI.), Busovačke staje (16.VI.), "Sjevernom logoru" u Mostaru (5.VII.), Doljanima kod Jablanice (28.VII.), Bugojnu, Kiseljaku kod Žepča (16.VIII.), Brdo-Zabilje kod Viteza (5.IX.), Grabovici (9.IX.), Uzdolu kod Prozora (14.IX.), Bobašima kod Viteza (18.IX.), Križančevu Selu kod Viteza (22.XII. 1993.), kod Buhinih Kuća (9.I. 1994.) i drugi zločini; do prosinca 1997. prikupljeni su podaci o 996 ubijenih hrvatskih civila (od toga 120 djece) i 506 vojnika HVO, koji su bili žrtve zločina Armije BiH. Pripadnici HVO-a najteže zločine nad Muslimanima počinili su u selima Ahmići, gdje je ubijeno 117 Muslimana (16.IV. 1993.), i Stupni Dol (23.X. 1993.).

Istodobno dok su trajali hrvatsko-muslimanski sukobi u BiH, u Hrvatskoj je utočište našao velik broj muslimanskih izbjeglica iz BiH; početkom 1994. u Republici Hrvatskoj bilo je više od 280.000 izbjeglica (Hrvata i Muslimana) iz BiH.
Oružani sukobi između HVO-a i Armije BiH, koji su uz povremena primirja trajali od listopada 1992. do ožujka 1994., nazivaju se "rat u ratu"; Hrvati su taj rat doživjeli kao pokušaj Bošnjaka-muslimana da od Hrvata, kao manje brojnoga naroda u BiH, uzmu ono što su izgubili od Srba te kao izdaju naroda koji su "obranili" i zbrinuli (velik broj muslimanskih izbjeglica primila je Republika Hrvatska), a Bošnjaci-muslimani su taj rat doživjeli kao izdaju ratnoga saveznika i pokušaj ostvarenja "velikohrvatske" ideje te priključenja dijela teritorija BiH Hrvatskoj.

(29.III.) Predstavnici hrvatskih vlasti i pobunjenih Srba potpisali su u ruskoj ambasadi u Zagrebu sporazum o trajnom primirju (prekid bojnih djelovanja i razdvajanje između HV-a i naoružanih pobunjenih Srba u Republici Hrvatskoj), uspostavi gospodarskih odnosa i političkom rješenju (Zagrebački sporazum).
Srbi su započeli napadati područje gradova Goražda i Srebrenice, koje je bilo pod zaštitom UN-a.

(10.IV.) Zrakoplovstvo NATO-a djelovalo je po srpskim položajima oko Goražda, jer su Srbi odbili povući topništvo; rezultat toga je povlačenje srpskoga topništva na 20 km od grada.

(11.IV.) U Beču su vođeni hrvatsko-bošnjački pregovori (Bečki sporazum); sporazum je potpisan (14.V.) u američkoj misiji u Genevi.

(30.IV.) Od nezadovoljnih članova HDZ-a (predvođeni S. Mesićem i J. Manolićem) u Zagrebu je osnovana nova politička stranka - Hrvatski nezavisni demokrati (HND); za predsjednika stranke izabran je Stjepan Mesić.

(30.V.) U opticaj je puštena nova hrvatska valuta - kuna (lipa, kao stoti dio kune).

(14.VI.) Predsjednik RH Franjo Tuđman posjetio je Sarajevo.

(5.VII.) Premda je Washingtonskim sporazumom Federaciji BiH trebalo pripasti 60 % teritorija BiH, tzv. Kontaktna skupina za BiH (Velika Britanija, Francuska, Njemačka, SAD i Rusija) predložila je podjelu njezina teritorija u omjeru 51 % : 49 % u korist Federacije BiH, nasuprot srpskoj jedinici (koja bi trebala prepustiti 20 % teritorija); Skupština R/F BiH usvojila je plan (18.VII.), a skupština tzv. Republike Srpske ga je odbila (28.VIII.).

(3.VIII.) Srbijanska vlada je Palama (sjedište tzv. Republike Srpske) uputila "ultimatum" da prihvate mirovni plan Kontaktne skupine.
Nakon što su bosanski Srbi odbili mirovni plan, jugoslavenska vlada (4.III.) "prekinula je političke i ekonomske odnose" s tzv. Republikom Srpskom i uvela "blokadu granice".

(do 21.VIII.) Nakon akcije Tigar i pobjede nad postrojbama Narodne odbrane (pristaše Fikreta Abdića), 5. korpus Armije BiH ušao je u Veliku Kladušu.
Više od 30.000 izbjeglica (Muslimana) pobjeglo je pred Armijom BiH iz zapadne Bosne prema Hrvatskoj, pa je na cesti prema Karlovcu došlo do nove, dramatične i višednevne izbjegličke krize.

(10.-11.IX.) Papa Ivan Pavao II. (1978.-2005.) došao je u Zagreb u posjet Crkvi u Hrvata i Republici Hrvatskoj; papu su uz ogromno mnoštvo naroda dočekali kardinal i nadbiskup zagrebački Franjo Kuharić te predsjednik RH Franjo Tuđman.

(17.IX.) Glavni tajnik UN-a Boutros Boutros Ghali u izvješću Vijeću sigurnosti potvrdio je da ostvarenje Vanceova plana i svih rezolucija (osim odluke o prekidu oružanih sukoba) nije provedeno zbog otpora pobunjenih Srba u UNPA područjima.

(23.IX.) Sabor RH zauzeo je odlučno stajalište da će otkazati mandat Mirovnih snaga u Republici Hrvatskoj, ako one ne omoguće povratak okupiranih hrvatskih područja.

(30.IX) Rezolucija (347) Vijeća sigurnosti UN-a, koja je obuhvatila i potvrdila dotadašnje rezolucije, naglasila je da su sve države na području bivše Jugoslavije suverene i teritorijalno cjelovite; mandat UNPROFOR-a produžen je do 31.III. 1995., uz uvjet da glavni tajnik UN-a najkasnije do 20.I. 1995. mora podnijeti izvješće o ostvarenom napretku, pod čime se podrazumijevao početak povratka prognanika.

(21.X.) Četvrti specijalni politički odbor Opće skupštine UN-a u New Yorku prihvatio je (111 glasova za, 20 uzdržanih) Rezoluciju o stanju na okupiranim područjima Hrvatske.
Spomenuta Rezolucija, koju je Opća skupština UN-a prihvatila 10.XII. 1994. (42 glasa za, 18 uzdržanih i niti jedan protiv), potvrdila je teritorijalnu cjelovitost i suverenost Republike Hrvatske. I ostale rezolucije UN-a potvrđuju da su područja pod srpskom kontrolom u Hrvatskoj, koja se u dokumentima UN-a uglavnom nazivaju "UNPA", okupirana, a integralni su dio Republike Hrvatske.

(26.X.) Armija BiH pokrenula je opsežnu vojnu akciju u zapadnoj Bosni.

(31.X. - 3.XI.) Hrvatske postrojbe oslobodile su Kupres (akcija Cincar); akcija je bila koordinirana s vojnim djelovanjem Armije BiH.
Oslobađanje Kupresa imalo je izniman strateški i psihološki značaj, a bilo je preduvjet za napredovanje prema Glamoču i Bosanskom Grahovu.

(29.XI.) Ministri obrane Hrvatske (G. Šušak) i SAD (William Perry) potpisali su u Pentagonu Memorandum o obrambenoj i vojnoj suradnji.

(29.XI. - 24.XII.) Hrvatske postrojbe (HV i HVO) ovladale su većim dijelom Livanjskoga polja (napadajna akcija Zima '94.).
Cilj akcije bio je oslabiti srpsku ofenzivu na Bihać i osigurati povoljan strateški prostor za oslobađanje okupiranih dijelova Hrvatske i BiH; oslobođeno je područje širine 10 km, a dubine 20 km - ukupno 200 km2. Međutim, neprijatelj je s istaknutih uzvišenja na planinama Dinari i Staretini i dalje paljbom mogao nadzirati aktivnosti u Livanjskom polju i bočnim udarima ugroziti oslobođeno.

(XII.) Pojačani su srpski napadi na područje zapadne Bosne i Bihaća, koji je branio 5. korpus Armije BiH i 101. pukovnija HVO-a.
Iz okupiranih hrvatskih sela kod Bihaća (Veliki i Mali Skočaj, Međudražje, Zavala, Golubić, Dobrenica, Žegar, Vedro Polje) srpski ekstremisti prognali su (8.XII.) više od 5000 osoba; hrvatska naselja Kralje i Vrkašić nisu okupirana.

(17.XII.) Pobunjeni Srbi iz Hrvatske i pristaše F. Abdića potisnuli su 5. korpus Armije BiH i ušli u Veliku Kladušu.

(19.XII.) Sporazumom o normalizaciji ekonomskih odnosa, između pobunjenih Srba i hrvatskih vlasti, otvorena je za promet autocesta Zagreb - Lipovac, preko okupiranih Okučana (UNPA sektor Zapad).

Materijal preuzet sa portala Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata i nadopunjavat će se sa novim podacima do kojih autor ovih stranica dođe na bilo koji naćin.

DA BI STE SE VRATILI NA VRH STRANICE PRITISNITE TIPKU HOME NA TIPKOVNICI