Operacija TIGAR 04. - 13.07.1992.

CILJ OPERACIJE

Izvršiti deblokadu Dubrovnika.

POSTROJBE

Hrvatska strana

1. brigada ZNG "Tigrovi" s bojnom „Zrinski“; 4. brigada ZNG "Pauci" sa specijalnom satnijom; 2. brigada ZNG "Gromovi" (bez jedne bojne; Oklopnomehanizirani bataljun sastava: 11 tenkova iz 1. br. ZNG (T-55) i 2 BVP, 7 tenkova iz 163. br. HV (t - 34) i 1 OT M-60 i 3 tenka (T-55) i 2 BVP iz 2. br. ZNG; 163. br. HV - Ona se je nalazila u borbenom dodiru na liniji fronte i bila je spremna djelovati na liniji u pravcu prema s. Glavska u sukladnom djelovanju s 2 br. ZNG. ZM je bilo u Dubrovnik; 145. br. HV - ZM je s. Orašac u spremnosti za preuzimanje dosegnutih linija 1. brigade ZN; 156 br. HV (ojačana bojna) - ZM s. Brsečine u spremnosti za uvođenje na napadnim pravcima i zaposjedanje dosegnutih linija 1. brigade ZNG

Agresor

Hercegovački korpus: 10. mtbr Mostar, 13. mtbr Nevesinje, 23. br TO Bileća, 472. mtbr Trebinje. Trebinjska brigada iz sastava hercegovačkog korpusa bila je na crti napredovanja HV: Kotezi - Strujići - Draževlje - Završje - s. Galičići - s. Veličani - s. Sedlari - s. Poljice - s. Baljivac - s. Čočice - s. Diklići - Orlovo brdo - Prosjek - Obla glava - s. Nenovići - s. Zaplanik - Golubov kamen - Vraštica - s. Ivanica - Drijen - Zvijezda. (po procjeni HV: 2 pješačke bojne, tenkovska četa, vod samohodnih oruđa 90 mm, MAD sastava 3 baterije haubica, baterija PAT 20/3 i vod strijela 2M. Broj vojnika doseže do 1200). Ostale brigade HK jesu bile strateška rezerva. Podgorički korpus: (druga operativna grupa korpusa). Crta razgraničenja s Trebinjskom brigadom: s. Rupni Do - s. Glavska - Devet - Pelimovo brdo, a s prednjim krajem na crti: Zvijezda - Malaštica - Zvijezda - Kunja glava - Oštri kuk - rt. Prahivac. Druga crta obrane s. Komaji - s. Grude - s. Pridvorje. (po procjeni snage pješačke bojne, topnička baterija 85 mm /obalni topovi/, baterija topova 130 mm raspoređena po vodovima, dvije baterije topova 20/3 i jedan vod raketa strijela 2M. Ukupno oko 1000 vojnika, tč, omv i MAD /tri baterije/)

TIJEK VOJNOREDARSTVENE OPERACIJE

1. A brigada ZNG "Tigrovi" s polazne crte Zavala - Slano (s. Grepci - Staviš - Rojma - Gradac) napreduje, zauzimajući vrhove brda: Kobilje brdo, Ovča i Vranilova glava, Čula i Timun, te zauzima sela Kutina, Nevada i Začula. Cilj je bio ovladati dominantnim visovima, s kojih se kontrolira Popovo polje, a također i sami prilazi Trebinju. U izvršenju zadatka 1. A brigada ZNG imala je puno teškoća. Neprijatelj se je žilavo branio na svakoj koti i izvodio protunapade. U toj kaciji kao i u kasnijem tijeku borbi na dubrovačkom bojištu istaknuo se je Damir Tomljanović Gavran, u to vrijeme zapovjednik satnije, kao izvrstan planer i motivator svojih vojnika, koji je smjelim potezima dovodio neprijatelja u nedoumicu. Zadaća je uspješno izvršena i Popovo polje je stavljeno pod kontrolu, kao i selo Orhaovi Do, koje se nalazi u samom polju a od kuda navodno potječe obitelj četničkog vojvode Vojislava Šešelja. Uloga bojne „Zrinski“ bila je ovladavanje objektom „Treskavac“, što je bojna i izvršila.
4. A brigada ZNG "Pauci" krenuli su sa linije Velika gomila - Visoka glava - Kupinovo ždrijelo - Završlje - Golubinac - s. Slavogostići zadaća im je bila zauzimanje ključnih vrhova s kojih se ugrožavaju prilazi Dubrovniku: Golubova kamena, Meterniza i Debele glave. Prije zauzimanja tih visova ključno je bilo osvajanje masiva Velja Međa i Čvaljina, koje je u noćnoj akciji prije same operacije Matijaš osvojio i pri tome zarobio 16 četnika. Daljni napad na zadane kote išao je uz teškoće uz žilavi otpor četnika i JNA. Samo masiv Golubov kamen napadan je više puta, pri čemu je poginulo 6 ljudi. Ipak su i ti visovi na koncu osvojeni.
2. A brigada ZNG krenula je s linije s. Buići - s. Martinovići - s. Gornji Brgat - s. Knežica napadom na pravcu prema s. Donji Brgat i Buvavac. I ovdje je brigada imala mnoge teškoće ali je izbila na pravac prema Ivanjici s clijem spajanja sa snagama 4. br ZNG u selu Uskoplje i konačnog oslobađanja sela Ivanjice.
Ključno je na ovom dijelu bojišta bilo osvajanje s. Uskoplje gdje je JNA i četnici izvršila koncentraciju topništva koje je toliko dugo držalo Dubrovnik u šaci. Tu je između ostalog bio divizion haubica 105 mm, ZIS - 76 mm.Taj je zadatak dobio Andrija Matijaš Pauk tada zapovjednik oklopne satnije. On je krenuo tenkovima putem stare pruge Uskoplje - Dubrovnik, pri čemu je gađao ciljeve izravno u pokretu i u roku od jednog sata razbio je taj centar neprijateljskog topništva i na taj način omogućio napredovanje 2. i 4. A br. ZNG prema Ivanjici koja je najveće naseljeno mjesto u tom dijelu, što je i učinjeno.
Napadna djelovanja su se najvećim intenzitetom vršila do 13.07.1992 godine kad su uglavnom završile pješačke borbe i napredovanje HV, a uslijedili su žestoki topnički udari JNA i četnika, uz povremene pješačke protunapade od kojih je najopasniji bio 15.08.1992. godine kad je zamalo pao Osojnik, koji je dominatna kota s koje se može napadati Dubrovnik. Takvi udari i protuudari su se dogadjali sve do 20.10.1992 godine, (odnosno do početka iskrcavanja u Cavtat i oslobađanja Konavala) ali bez pomicanja linije sukoba, a te su borbe nazvane akcija „Oslobođena zemlja“.

Zaključak

Početna velika motivacija za uspjehom operacije i želja za oslobađanjem Dubrovnika. Ono malo artiljerije koju je pojedovala HV bila je vrlo efikasna i dobro uvezana. Opskrba hranom i vodom je bila dobra, a sanitet je bio organiziran na visokoj razini.
Nespremnost i slaba opremljenost ljudsva za djelovanje u teškim uvjetima visokih temperatura na teškom terenu na kojem je postojala visoka vjerojatnost ranjavanja od gelera ili od kamena. Mali broj ljudi je odrađivao puno zadaća radi čega je postojala visoka iscrpljenost, što je dovelo do osipanja ljudstva. Bilo je vrlo malo artiljerijskih oruđa a nedostajala su i sredstva veze.

Preuzeto sa portala domovinskirat-xtreemhost, a sadržaj na ovu temu će se nadopunjavati od strane autora ovih stranica.