Ocjena: / 1
LošeOdlično 

Preživjela je masakr u Nadinu, a danas nema baš nikakva prava. Sudbina je to 69-godišnje Milice Šestan koju je 19. studenog 1991. godine od smrti u podrumu kuće spasila čista slučajnost. U pokolju kojem je prethodio napad srpske vojske na Škabrnju stradalo je 19 ljudi. Po prvi put javno, samo za Narodni list nakon 19 godina s mukom se prisjetila napada srpske vojske, te stradanja obitelji i susjeda. Pripovjeda brzo, nasumično, leteći s jedne rečenice na drugu, kao da ih pokušava otjerati od sebe.

- Granatiranje je trajalo danima, a nas sedmero se sakrilo u podrumu jedne kuće. Ja sam slučajno stala iza ormara. Upali su četnici i automatskim puškama sve postreljali. Bila sam u pozadini, nisu me vidjeli, a ostali su kao pokošeni pali na mene. Provela sam ispod mrtvih tijela 3-4 sata, bez pomicanja. I to me spasilo.Tek predvečer sam ustala, istrčala kroz prozor i pješačila. Računaš, kad se smrklo, možda nikog nema, pa udariš pravac i ideš... - prisjeća se ova Nadinjanka.

U izbjeglištvu je provela nekoliko godina, u Zagrebu, Rijeci, Zadru. Danas nema pravo na nikakvu naknadu ni pomoć od države.

-Da sam bila zarobljena u Kninu ili teško ranjena, dobila bih neku odštetu. Ja sam preživjela sve, nisam ranjena, pobjegla sam i ispada da nemam nikakvih prava, a u Haag sam išla kao svjedok – govori Šestan.
U ratu je izgubila svekra i oca. No, ni za njih nije dobila odštetu jer, kaže ona, oni svoj dom nisu napustili i nisu imali prognanički status. Zato im ni kuća nije obnovljena. Sa suprugom je sve morala obnoviti sama. U istoj ili sličnoj poziciji su brojni civili, žrtve rata koje država potpuno ignorira.

www.narodni-list.hr