Rođen je 10. siječnja 1919. u selu Crncu pokraj Siska. Partizanskom pokretu priključio se 1941. kao 21-godišnji student, a 30-tak godina kasnije prisilno je umirovljen kao general Jugoslavenske narodne armije (JNA) zbog sudjelovanja u Hrvatskom proljeću. Nakon osamostaljenja zemlje (1990.), priključio se Hrvatskoj vojsci s kojom je oslobađao hrvatska područja od okupacije srpskih terorista i JNA.

Partizanskom ustanku na Banovini priključio se 1941. kad su mu ustaše ubile oca i tri brata. Tada odlazi u šumu Brezovicu nadomak Sisku i postaje pripadnikom Prvoga sisačkog partizanskog odreda - prve antifašističke postrojbe u Europi.

General Bobetko bio je jedini general HV-a koji se za II. svjetskog rata borio u partizanima, u čijim je redovima obnašao brojne vojne i političke dužnosti. Ratni put vodio ga je preko BiH i Crne Gore do Slovenije. U slovenskom gradu Dravogradu bio je teško ranjen.

Poslije rata je završio Vojnu akademiju JNA u kojoj je onda obavljao visoke dužnosti - od načelnika političke uprave ratne mornarice i šefa opskrbe do načelnika stožera.

Načelnikom stožera i zamjenikom zapovjednika 5. vojne oblasti JNA (Hrvatska i Slovenija) u činu general potpukovnika imenovan je 1966. Zbog zauzimanja za hrvatske nacionalne interese, prisilno je umirovljen 1972. s još 19 hrvatskih generala. Od tada do nešto prije uspostave samostalne Hrvatske nije mogao javno istupati i djelovati.

U samostalnoj Hrvatskoj Bobetko se priključuje pokojnom predsjedniku Republike Franji Tuđmanu koji mu 10. travnja 1992. dodjeljuje čin generala zbora HV-a i imenuje zapovjednikom Južnog bojišta. Zapovijedao je snagama koje su izvodile vojne operacije u području Dubrovnika, Ploča i u dolini Neretve te oslobodile Dubrovnik i njegovo zaleđe.

Krajem iste godine, 20. studenoga, imenovan je načelnikom stožera HV-a, zamijenivši na toj dužnosti generala Antuna Tusa. Na toj je dužnosti ostao do umirovljenja 15. srpnja 1995. Od te godine pa do kraja 1999. bio je zastupnik HDZ-a u Saboru.

Umirovljeni general Bobetko objavio je 1996. knjigu "Sve moje bitke" u kojoj je opisao događaje iz nedavne hrvatske povijesti. U njoj je predočio dokumente i vojne zemljovide o vojno-policijskim akcijama "Čagalj" u bosanskohercegovačkom zaleđu južne Hrvatske, "Tigar" (oslobađanje Dubrovnika), "Maslenica", "Medački džep", "Bljesak" i "Oluja".

"Imam čist obraz koji mi dopušta da iza sebe ostavim pisani trag u svemu što sam radio i dovršio kroza svoj više od pet desetljeća dug vojni i politički život", napisao je u toj knjizi.

Haški sud optužio ga je u rujnu lani po zapovjednoj i individualnoj odgovornosti za ratni zločin počinjen 1993. u akciji "Medački džep". General Bobetko tada je izjavio da u Haag živ neće otići i odbio primiti optužnicu.

Janko Bobetko (84) umro je 29. travnja 2003. godine u svojoj kući u Zagrebu zbog zastajenja cirkulacijskog i respiratornog sustava. Bio je antifašistički borac u II. svjetskom ratu, zagovaratelj hrvatskih nacionalnih interesa u socijalističkoj Jugoslaviji, vojskovođa u samostalnoj Hrvatskoj 90-tih godina, a pred sam kraj života i haški optuženik.

DUŽNOSTI:

• šef saniteta 8. banijske brigade
• politički komesar 3. bataljuna 4. brigade 7. banijske divizije NOVJ
• zapovjednik 4. bataljuna
• politički komesar 3. brigade 7. banijske divizije NOVJ
• politički komesar 32. zagorske divizije NOVJ
• do 1949 - načelnik Političke uprave Ratne mornarice
• od 1953. do 1960. - zapovjednik odreda pomorske pješadije Jugoslavenske ratne mornarice u Kumboru u Boki
• pomoćnik zapovjednika za pozadinu armijske oblasti
• od 1966 do 2. prosinac 1971 - načelnik štaba 5. armijske oblasti JNA
• od 10. travnja 1992. - zapovjednik Južnog bojišta
• 10. rujna 1992. - Član Vijeća narodne obrane Republike Hrvatske
• od 20. studenog 1992. do 1995. godine - načelnik Glavnog stožera OS RH
• 16. studenog 1993. - Član Predsjedničkog vijeća obrane i nacionalne sigurnosti
• Privremeni predsjednik Zastupničkog doma Sabora

ČINOVI:

• Generalmajor JNA - 1954. godine
• Generalpotpukovnik JNA - 1966. godine
• General zbora - od 4. siječnja 1992.
• Stožerni general - od 24. svibnja 1995.

ODLIČJA, MEDALJE I POHVALE:

• 26. svibnja 1995. - Red hrvatskog trolista
• 26. svibnja 1995. - Red bana Jelačića
• 26. svibnja 1995. - Red kneza Domagoja s ogrlicom,^[1]
• 28. svibnja 1995. - Velered kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom
• 20. svibnja 1996. - Spomenica domovinske zahvalnosti
• 8. siječnja 1998. - Medalja Oluja
• 26. svibnja 1998. - Red Ante Starčevića
• 2002.: nagrada Bili smo prvi kad je trebalo za knjigu Sava je ipak potekla prema Zagrebu