Ocjena: / 3
LošeOdlično 

Moji ratni prijatelji, koji nisu otišli u inozemstvo kako bi se spasili propasti, danas polako umiru od bolesti i sramote. Bojim se da dolazi vrijeme kada će se ratnici Domovinskog rata, zbog nepravde koju proživljavaju, morati ponovo postrojiti – rekao je Vjekoslav Puškarić.
Ivan Tomašević (62) iz Gornjeg Predrijeva kod Slatine pušku u ruke uzeo je 19. rujna 1991. – danas nema od čega živjeti jer mu je država ukinula jedini stalni izvor prihoda.

Kada je trebalo braniti domovinu, od 35 stanovnika malog podravskog sela Gornje Predrijevo nedaleko od Slatine 19. rujna 1991. godine pušku u ruke uzela su 22 dragovoljca.

On nema PTSP

Prvi zadatak bio je osvajanje pogranične karaule u neposrednoj blizini državne granice s Mađarskom, a kada su tu kratku bitku dobili, predrijevački branitelji priključili su se 136. slatinskoj brigadi HV-a, s kojom su prošli papučko i istočnoslavonsko ratište i pred jesen 1992. godine vratili se u svoje selo.

Ministarstvo branitelja krajem prošle godine pripadniku te brigade Ivanu Tomaševiću (62), koji je prije šest godina zbog bolesti ostao bez obje noge, ukinulo je opskrbninu u mjesečnom iznosu od 1097 kuna, pa su on i supruga Anastazija od prosinca ostali bez stalnih primanja.

U Centru za socijalnu skrb pokrenuli su postupak kako bi Tomaševiću osigurali 500 kuna naknade za pomoć i njegu. Zbog besparice ostali su bez telefona, struju su nekako podmirili, TV pretplatu ne mogu platiti..

– Stari smo, više ne možemo raditi, primanja nemamo, djeca su se poženila i poudala i jedva spajaju kraj s krajem u svojim obiteljima, a mi ne znamo što ćemo – žali se Anastazija Tomašević.

– Niti jedan naš dragovoljac nakon završetka rata nije ništa tražio od države nije se pozivao na PTSP, a niti je ostvario bilo kakvu ratnu mirovinu. Među njima je i Ivan Tomašević, koji danas nema od čega živjeti.

Pošteno nastradali

Vjerovali smo u poštenje pa smo pošteno i nastradali. Osjećamo se ostavljenima i izdanima i sada vidimo da smo mi Domovinski rat zapravo izgubili. Imam 52 godine, ostao sam bez posla, imam dva sina koji nemaju posla i jednog koji ide u školu. Moji ratni prijatelji, koji nisu otišli u inozemstvo kako bi se spasili propasti, danas polako umiru od bolesti i sramote. Bojim se da dolazi vrijeme kada će se ratnici Domovinskog rata, zbog nepravde koju proživljavaju, morati ponovo postrojiti – rekao je Vjekoslav Puškarić.

Zbog odredbi Zakona o obitelji Ivan Tomašević nema pravo na socijalnu skrb, a bez opskrbnine je ostao jer je 2,7 katastarskih jutara zemlje darovao svojoj djeci.

– Samo kada bih mogao otići u Zagreb, premijerku Kosor pitao bih zašto mi je ukinula opskrbninu sada kada mi je preostalo ovo malo života – kaže Tomašević ističući kako nije u redu da država sada štedi na najsiromašnijima.

Dragutin Šantoš/VL