Ocjena: / 5
LošeOdlično 

Pred sutkinjom suda u Vukovaru, a uz nazočnost i srbijanskih istražitelja, 24. veljače 2011. godine će svoj iskaz dati i Petar Janjić Tromblon o događajima 5. studenoga 1991., zbog kojih je Tihomir Purda već mjesec i pol dana u pritvoru u Zenici.

- Idem im reći sve što znam. Bila je to čista borbena akcija, ali reći ću im i o svemu što sam proživljavao – rekao je Janić. Prisjećajući se ratnih dana u Vukovaru, Janjić je rekao da je bio angažiran u obrani po cijelome gradu. Ranjavan je četiri puta, a i danas u tijelu ima gelere koji se ne smiju dirati. Najgore je bilo pošto je uhićen i dospio u logore u Srbiji.

- Rat je bio pravi pakao, ali batinanje i ispitivanja po logorima su nešto najgore što postoji. Tukli su me na sve moguće načine, a kako sam prolazio tamo govori i to da sam razmijenjen sa samo 39 kilograma i sav polomljen – kaže Janjić. Slomljena mu je kralježnica i nos, porazbijani zubi, oštećen vid i sluh... Uza sve to dvaput je i silovan. I sam je zbog svega proživljenog potpisao desetak najrazličitijih priznanja, odnosno, kako sam kaže, sve ono što su mu bili donijeli.

- Čovjek bi tada potpisao sve samo da ga se prestane tući. Sjećam se dana kada su mi u samicu ušla trojica s pilom za željezo i tražili da potpišem neki papir ili da će mi odrezati nogu. Potpisao sam jer znam da bi mi nogu doista odrezali. Svrdlima su mi bušili nogu. Nekoliko mi je puta dolazilo da se ubijem – prisjeća se.

Poslije svega morao je proživjeti 21 operaciju, nosi protezu, jedan mu bubreg ne radi...

Njegova majka Slobodanka Knežević kaže:  - Nakon razmjene ostao je u osječkoj bolnici jer su liječnici mislili da neće preživjeti put do Zagreba. Danas ne znam tko mi je više kriv. Srbija, jer mu je sve to napravila, ili Hrvatska koja ništa za njih nije napravila i tjera ih da sve to ponovno proživljavaju.